Crkva Sv. Donata
Nekadašnja crkva sv. Donata, građevina jedinstvene forme i velike kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti, najpoznatiji je zadarski spomenik. Nalazi se u središnjemu dijelu povijesne jezgre grada, na ruševinama antičkoga foruma. Bila je posvećena Sv. Trojstvu, a sadašnje ime nosi od 15. st. po biskupu Donatu koji ju je, prema predaji, dao sagraditi najvjerojatnije početkom 9. st. Prvi se put spominje u djelu bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta O upravljanju državom, oko 950. god. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekture ranoga srednjeg vijeka, kružnoga je oblika s dvostrukim prstenom koji se javlja na nekoliko primjeraka u Europi toga vremena. Među njima ističe se svojom originalnošću. Nije se sačuvala u prvotnome obliku. Nedostaje joj južna prigradnja koja je srušena 1930., pa je vidljiva središnja kružna jezgra.
Crkva je sastavni dio episkopalnoga kompleksa i nadovezuje se na starokršćansku katedralu i biskupsku palaču. Ima izgled valjka kojemu su s istočne strane prigrađene tri visoke apside. Ispod krova na južnoj strani nalaze se tri otvora koja su iz galerije vodila u spomenutu južnu prigradnju. Šest masivnih pilona i dva stupa pred svetištem dijele središnji okrugli prostor od prstenastoga ophoda. Isti se raspored stupova i pilona ponavlja i na galeriji. Apside se protežu do vrha rotonde i u njima su se obavljali liturgijski obredi. Glavno je svetište bilo u prizemlju velike apside. Na galeriji se također održavalo bogoslužje, kako se pretpostavlja, za potrebe biskupa Donata.
Temelji crkve ogoljeni su pa se vidi ugrađeni antički materijal – fragmenti antičkih stupova, kamenih greda, kapitela i drugih raznovrsnih arhitektonskih elemenata. Od brojnih ulomaka uzidanih u njezine temelje važni su ostatci žrtvenika ili podnožja za kip božanstva na kojemu je natpis posvećen božici Junoni i vrhovnomu bogu Jupiteru. Ulazni je portal sastavljen također od antičkih kamenih greda (arhitrava) kao i onaj na ulazu u galeriju. Dva stupa pred glavnom apsidom također su antičkoga podrijetla. Originalni je pod uklonjen i sad su vidljive ploče antičkoga foruma.
Sv. Donat služio je kao kultna građevina do 1798. godine. Nakon desakralizacije crkvene su ga vlasti dale u najam Napoleonovoj vojsci pa je 1809. godine objekt pretvoren u vojno skladište, a potom i u skladište vinarskoga udruženja. Austrougarska vlast u dogovoru s vlastima grada Zadra od Crkve 1880. godine otkupljuje desakraliziranu crkvu u svrhu otvaranja samostalnoga Arheološkog muzeja Zadar koji se od tada do danas skrbi o tom spomeniku. Prvi stalni postav Arheološkoga muzeja otvoren je u Svetome Donatu 1893. godine. Taj je postav rekonstruiran u razdoblju od 1928. do 1932. godine, za vrijeme talijanske uprave. Tada je ponovno restauriran i sam Sveti Donat, a prostor neposredno uz njega oslobođen je od građevina i spušten na razinu Rimskoga foruma. U Sv. Donatu muzejski su postavi bili smješteni sve do 1954. godine.
Arheološki muzej Zadar od svoga je osnutka neraskidivo vezan za ovaj vrijedni spomenik. U nekadašnjoj crkvi sv. Donata Muzej provodi dio svojih programa i javna gradska događanja. To je idealan prostor i za sve izložbe koje ne zahtijevaju sigurnosni sustav. Zahvaljujući iznimnim akustičnim svojstvima u njemu se već pedesetak godina održavaju nadaleko poznate Glazbene večeri koje promiču ranu glazbu svjetskih i hrvatskih majstora.
